Nisam sigurna jesam li smela ovoj česnici da nadenem epitet vojvođanska, ali pošto sam ja odrasla u Vojvodini, a ova česnica je jedina verzija te poslastice koju znam, onda mislim da joj taj dodatak pristaje, makar malo. Istina je da je moja prababa Draginja pravila istu ovu česnicu u vreme kada je priređivala Božić za svoju decu. Mama kaže da je taj recept Draginja donela iz svog sela i da česnicu tako sa sušenim korama i belancima nije probala nigde van naše kuće. Recept se od tada pomalo promenio, baka nekada doda suvo grožđe, mama kore ne suši već ih peče premazane puterom i korom narandže, a ja sam uspešno prokrijumčarila rum. Suštinski ipak to je i dalje isti kolač stvoren od milion šuškavih kora za pitu naslaganih u visinu između kojih su smešteni orasi, med i šam. Česnica se uvek načinje na dan Božića i deli se među članovima porodice, a u jednom parčetu skriven je novčić koji onom ko ga pronađe donosi sreću. I nemojte brinuti da ćete slomiti zub jer su kore od kojih je česnica sastavljena toliko krhke da će se najizvesnije raspasti pri svakom ubodu viljuške i razotrkiti novčić pre nego što uzmete zalogaj. Kako su sastojci veoma skromni i svedeni, potrudite se da koristite samo najbolje. Za ovaj recept ja sam upotrebila sastojke kupljene u Lidlu.