Svake godine u ovo vreme ceo grad zamiriše na roštilj, muzika ulazi u domove kasno posle ponoći, deca žicaju pare za vožnju na ringišpilu, a odrasli među rekom ljudi ispijaju pivo i njime zalivaju razne mesne radosti. To su „Dani piva“ u Zrenjaninu, tradicija starija od mene koja nas je ove godine zaobišla. Tih dana mogu se pronaći sve esencijalne ponude ispod šatre. Liciderska srca, svilene bombone, kretoš, lizalice svih oblika i boja, pljeskavice u tortilji, šećerna vuna, ručno rađen nakit, suveniri i zvezda tog događaja, hrskavi prasići na ražnju. Prasići obično stižu sa juga Srbije i njihove gazde su silno ponosne na njih.
Jedne godine, dok sam još bila student baš ispod šatre dobila sam ponudu da pođem na jug sa vlasnikom hrskavih prasića koji je meni i mojim roditeljima, sa širokim osmehom bez mnogo zuba, prodao najlepše komade svoje prasetine i sveže napravljenu kupus salatu. Mislim da se njemu dopao moj praseći entuzijazam koji se kod žene možda ne sreće tako često. Iako je na prazan stomak njegova ponuda zvučala dosta primamljivo, nakon što smo, po tom vrelom danu u kom je vazduh nemilosrdno stajao izjeli najslađe komade mesa i zalili ih hladnim pivom, baš kako tradicija nalaže, ja sam ponudu odbila. Moj tata znate ima recept za savršenu prasetinu, pa tako da mogu da uživam u njoj kad god da mi se ćefne bez da idem daleko.
Uvek savršeno meso koje se raspada sa kosti, kožura koju grickamo kao najlepši slatkiš i kupus salata kao klasičan dodatak koji ne treba zaobilaziti. Ko nije trudan neka sebi sipa punu čašu hladnog piva, a ko jeste po zasluzi mu sleduje više kožure. Sve što je potrebno su najlepši komadi svežeg mesa iz Lidla, šaka soli i vreme. Andrejka je sa oduševljenjem prihvatio septembarsku tradiciju grickanja hrskave kožure tako da čak i kad vašari izostanu, mi smo obezbeđeni. Sa velikom radošću delim sa vama recept koji će u našoj porodici sigurna sam nastaviti da se prenosi s kolena na koleno jer je vraški dobar toliko da vam ni lebac ne treba.