Moja misija da postanem superbaba dosta dobro napreduje. Sa trudnoćom navikla sam svukuda sa sobom da vučem kolica za pijacu na kojima mi posebno bake zavide. Stajanje u redovima sa džinovskim stomakom mi je omogućilo da iskusim kako je to kad te puste preko reda kako ne bi trošila kičmu, ali ja ipak odbijem jer još uvek mogu da dohvatim nožne prstiće rukama pa kontam da nije fer da se guram. Sa sporim hodom laka sam meta svih komšinica koje predveče iznesu stolice ispredkuće i čavrljaju, a moj stomak je uvek očigledan razlog da se započne razgovor pa se tako ponekad šetnja baš oduži da bude sasvim primereno upotrebiti onu izreku -Selo malo, kuće česte, koja je verujem potekla baš od neke bake koja je otišla u kratku šetnju, pa se vratila tri dana kasnije. I tako kontam ja kad sam već praktično baka, bila bi greota da ne umem ono što vojvođanske bake najbolje znaju, a to je da umesim bogovsko ukiselo testo i to onako kao od šale. Septembar zaista ne mogu više da fermam kao leto, tako da je došao na red prvi recept u nizu koji eksploatiše tople nijanse žute i pregršt cimeta. Recept za ovo testo dobila sam od jedne prave pravcate vojvođanske superbake, Irenke. Ona je u familiji poznata po svojim kuvarskim veštinama, a recept za ovo testo je pravo blago i možete ga koristiti za razne štrudle i kiflice.
Ove rolnice, meke kao duša, sastoje se od milion slojeva testa koji se listaju u krug i nestaju u ustima dok se prosto tope na jeziku. Ono što ovo testo čini posebno mekim su puter i velike količine mleka, a ja obe namirnice uvek kupim naveliko u Lidlu tako da sam uvek spremna da uposlim ruke kad inspiracija naiđe. Detaljan recept sa svim baka Irenkinim cakama ispisan je na ovoj stranici, a vama predlažem da u narednom periodu odvojite jedno lagano jutro i umesite ove rolnice za svoje ukućane. Čak i da niste baka, čim kuća zamiriše, osetićete ljubav koju bake zasluženo dobijaju od svojih najmilijih.