Jednog proleća bili smo u Rimu. Tamo je leto uveliko već počelo pa smo se brzo prilagodili. Dani su nam počinjali rano sa šoljom svežeg kapućina i debeljuškastim kroasanom prepunim lešnik krema. To nam je bilo gorivo na kojem smo prepešačili čitav grad. Kao muzej na otvorenom Rim nam je u svakoj svojoj ulici nudio čudesne skulpture koje su ujedno bile fontane sa pijućom vodom. Zato smo zaboravili na sve planove i mape i samo smo šetali dopuštajući da nas grad iznenadi. Mislim da smo se neprestano prenaglašeno cerili od sreće i grlili se kao u nekom nemom filmu potpuno zatečeni lepotom koja nas je snašla. Hranu smo jeli gde i kad stignemo pa su nam uvaljivali karbonaru pretvorenu u omlet računajući da nemamo pojma ili njoke u sosu od paradjza koji je bio samo prokuvan pelat bez začina. Tada smo odlučili da se najbolja pasta jede kod kuće, ali Rimu smo sve oprostili jer nam je ipak pružio mnogo više.
Kako se bliži Uskrs shvatila sam da za taj praznik uvek crknem od umora bez ikakve logike i smisla. I pre nego što sam sebi dozvolila da iskomplikujem sve odlučila sam da zapišem ovaj recept za raviole u sosu od mocarele i čerija čisto da me podseti koliko uživanje u hrani može biti jednostavno. Svaki sastojak u ovom jelu je savršenstvo za sebe, a kada se spoje dobijate čist užitak. Trebaće vam manje od 30 minuta za ovaj obrok, međutim ukoliko ipak pravite veću gozbu ovo može biti idealno predjelo koje će najaviti ostale delicije. U Lidlu sam uzela ove #deluxe proizvode jer su esencija ukusa i sa njima ovako jednostavna jela postaju mala remek dela.