Kad si dete stvari koje slede posle hladnog dana provedenog napolju čine se sasvim normalnim, ali vremenom za većinu nas postanu krajnje dragocene. Kao kad te dočekaju kod vrata da provere koliko ti se smrzo nos. Pa te ratosiljaju mokre jakne i još mokrijih bakandži. Onda te zamotaju u neko meko ćebe pa te posade pored radijatora ili vatre, šta ko ima. Puste ti crtać, pa ti tutnu u ruke veliku šolju iz koje se puši čokoladno mleko, čaj, šta bilo… I ti onda počneš da se otkravljuješ i misliš kako je život mnogo lep. I jeste da nisi radio ceo dan i nemaš mnogo odgovornosti, ali je važno što imaš to iskustvo da bi jednog dana, kada ti je baš potrebno, umeo da budeš nežan prema sebi i priuštiš to malo pažnje koju su ti drugi nekada svakodnevno pružali.
U tom maniru od danas je na blogu recept za rižoto sa pečurkama koji je sigruna sam osmišljen s namerom da u potpunosti zameni sve te zagrljaje, brižnost i čokoladna mleka iz detinjstva i da nam pruži utehu kad god je potrebna. Kad se smrznete i dan vas natera da se zapitate čemu sve to, stanite pored šporeta i započnite pripremu ovog rižota. Već kada osetite miris dinstanog luka, belog vina i zemljanost pečuraka, hladnoća će početi da vas napušta, a milina će nastaniti vaša srca. Onda se zamotajte u ćebe pa se posadite pokraj prozora, vatre ili televizora, ko šta ima, zaronite veliku kašiku u topli rižoto i napunite usta tim kremastim zalogajem. Ovaj recept priprema moj tata koji je oduvek umeo da spremi jela koja su stvorena za ušuškavanje, velike kašike i jedenje pravo iz lonca. Kao što i on kaže, ukus ovog rižota je toliko prefinjen da ćete sami sebi aplaudirati na kulinarskim veštinama, a zapravo sva tajna se krije u kvalitetnim sastojcima i upornom mešanju. Posebno valja pomenuti preukusne italijanske sireve sa zaštićenim preklom koje od ovog četvrtka možete pronaći u Lidlu i sa kojima ćete uz rižoto imati sve što je potrebno da zaboravite na jesenji bluz.