Kad sam bila baš mala najponosnija sam bila na svoj stomak. Da me nisu snimali kako ga gladim, volim i svima pokazujem ne bih nikome verovala da je tako bilo, jer mi je već u pubertetu stomak postao glavni neprijatelj. Rođena trbušasta, ignorisala sam da je on deo mene i provela sam dobar deo svog mladalačkog života u nameri da ga se rešim. Na spisku su bile razne dijete, trbušnjaci, trčanje koje sam uvek mrzela, pentranje uz stepenice po pedeset puta u danu. Ništa nije bilo dovoljno, moj stomak je i dalje bio tu, okrugao, sa sve pupkom koji mi se podsmevao. Posle toga sam ga manula na miru, nisam baš bila zadovoljna kako izgleda u nekim haljinama, ali nije mi toliko smetao. Nisam ni slutila koliko će pažnje dobiti jednog dana kada u njemu bude raslo jedno čedo. Moram priznati da mi je malko dosta toga da me svi zagledaju i proveravaju da li na meni sve raste koliko treba ili možda previše, ali drago mi je zbog njega jer znam kakav je, koliko voli da se ističe, pa je jedva dočekao da bude glavni i eno ga sad prvo ide on pa tek onda ja. Iskreno nije fer prema stopalima, pošto su mi ona već daleko, a sad naročito. No oprostiću mu sve jer nam donosi radost svaki dan kad nam se bebi javi iz njega pa nam srce zatreperi. Car je taj moj stomak i zato zalužuje samo najbolje. I eto sreća da je leto pa samo najbolje i postoji. Selekcija voća je da padneš u nesvest. Ovaj put želela sam da iskoristim najlepše komade svežih malina i mirišljavih breskvica i da napravim kolač koji će to proslaviti. Tako je nastala ova torta, inspirisana na više strana. Sočna je neopisivo mnogo. Kore su od belanaca i badema koji tek malko krckaju pod zubima. Fil je od žumanaca kuvanih na pari i bele čokolade koja se tako fino slaže sa voćkicama. Za fil vam je potrebno dosta putera i to najlepšeg na svetu, a nemački puter iz Lidla je prava stvar, bogat, mlečan i neopisivo kremast. Svaki zalogaj je ukus nežnosti leta koje svi iščekujemo, a ovo je moj način da ga prizovem. Pridružite mi se u tome! 🙂