Skoro mi je neverovatno da sam kao mala pasulj isključivo bacala iz svog tanjira kad niko ne gleda, nekada nazad u šerpu, a nekad „tamo gde i car ide peške“. Onda bih uzela taj tanjir koji bi me lako odao svakom ko bi se zagledao u njega pa bih ga brže bolje oprala. Moji roditelji su videli dete koje lepo ručka i sklanja za sobom pride, dok sam se ja svaki put osećala kao razbojnik. Smisao mog ponašanja krio se zamotan u skoverac. Nije da mi je pasulj bio toliko grozan, koliko to što su nakon njega sledile palačinke za koje je valjalo ostaviti mesta u stomaku jer sam u to vreme mogla da sabijem deset komada kao od šale.
Ovih dana, nekim čudom, posle pasulja ne slede palačinke već je on glavna zvezda na stolu i svi mu se posebno radujemo. Kod pasulja volim da je kremast tako da se jedan deo zrna potpuno raspadne i istopi u svakom zalogaju. Uz to volim da osetim aromu zapržene mlevene paprike koja pruža osećaj topline i slatkoće, a posebno volim komade najmekšeg rumenog mesa koje se odvaja sa kosti kao puter sa toplog noža. Svinjska rebarca iz Lidlovog asortimana #sljubavljudomaće su kao stvorena za jela poput pasulja. Mogu se lako iseći na manje komade, a toliko su lepo začinjena da nema brige hoće li jelo biti preslano ukoliko stavimo više mesa. Kažu mnogi da je najbolji pasulj onaj koji služe u vojsci o čemu ja ne bih znala mnogo, ali sigurna sam da od ovoga bolje ne može.