Dnevnik pišem od osnovne. Za sve ove godine poprimao je razne forme i nikako nije bio onako striktno dnevnički kako biste mogli da zamislite. Imala sam jednu lepu ružičastu svesku koju je prvih nekoliko godina sačinjavala parada moji ljubavnih jada i podsetnik na to koji dečak više ne bi smeo da mi sviđa jer je ispao klinac. Eto to je bio jedan veliki zaključak, da su dečaci klinci kad imaju 12 godina. Oh mudrosti moja!
Nisam volela da ga čitam jer me je nekako bio blam sopstvenih naivnosti i loše formulisanih rečenica. Onda je došla srednja škola, dečaci su i dalje bili klinci ali sam ja odustala od zapisivanja reči u svesku. Kada bi me misli preplavile stuštila bih se olovkom na parče papira onako rascepljenog iz korica sveske pa bih tu sasula sve neizrecivo bez forme i smisla. Onda bih pročitala onoliko puta koliko mi je bilo potrebno da te iste reči doživim kao tuđe i zatim bih sve pocepala i zaboravila.
Danas reči koristim da bih u amanet ostavila ono što mi je najvažnije, sećanja na detinjstvo, ljude koji su ga ućinili posebnim i ovaj naš život utroje koji je postao sve na svetu. Hvala svima vama koji ste tu zbog hrane ali ipak odvojite vreme da zavirite u moj svet. Na kraju krajeva i vi ste postali važan deo njega.
Sa toplim danima verujem da se mnogima priviđa roštilj i prvi obrok koji će se pojesti na otvorenom uz čašu dve piva, miris dima i onu predivnu nonšalantnost koju roštiljanje podrazmeva. I kod nas kao kod mnogih za roštilj je zadužen muški deo familije, a mi cure seckamo salate i prirpemamo marinade, prelive i sav onaj šareniš koji čini da tanjiri izgledaju kao proleće. Mi smo zalihe mesa za grilovanje nabavili u Lidlu da imamo za predstojeće sunčane vikende, a vi ako niste ne brinite jer sve od pikantnih kobasica, preko ražnjića, mariniranih vešalica pa do preukusnih ćevapa čeka vas u njihovim frižiderima sada u redovnoj ponudi. Ja vam ovde ostavljam recepte za naše omiljene prelive uz roštilj, a vi trk po meso.