Šaputanje na jastuku zamenilo je prinudno šaputanje. Kada se beba uspava svetla se gase i pidžame se navlače u vreme kada smo pa eto do juče tek navlačili manje udobnu odeću i puštali da nas noge nose duboko u noć u pravcu neke galame. I dok tako ušuškani ležimo već oko osmice i čudimo se kako je moguće da nam to zapravo prija, bacamo jedno oko kao periskop preko ogradice kreveca kako dete ne bi videlo nas, čisto da proverimo spava ili nam sprema tulum u zlo doba. Onda se nameračimo da pustimo onu seriju što smo još onomad smislili da pogledamo, ali naše oči imaju druge planove. Sa svakim treptajem čačkalice mačka Toma dobijaju sve više smisla. Onda jedno oko zatvorimo jer i sa jednim se može gledati. Ubrzo potom nastupi aktivno gledanje iznutra i to biva poslednje čega se sećamo. Budi nas zvuk bez kojeg sad jutro ne možemo da zamislimo, gugutanje naše mile kćeri koja je spremna za novi dan. A kad se setim ne tako davno bila je u mom stomaku dok smo njen tata i ja gazili po polju uljane repice i pravili uspomene na jedno proleće i jedan kolač.
Recept za šampitu sa limunom sam vam ostala dužna, ali eto konačno je tu. Prhko testo kao podloga dostojna svog imena, svileni krem od limuna i brda šama. Za uspešan šam nije potrebno mnogo, a prva i najvažnija stavr je da jaja budu sobne temperature. U Lidlu možete pronaći baš takva, zbog čega priprema ovog kolača može biti spontana i lagana. Srećno proleće svima!