Kao klinka bacanje stvari mi je bilo nešto kao užas božiji. Imala sam sto jednu kutiju, fioku i budžak sa složenim stvarima, sentimentima ako više volite, koje sam s vremena na vreme pregledala. Kažu da ljudi koji neselektivno skupljaju stvari zapravo imaju strah od smrti. Ja kažem -A ko nema? Ipak ne sećam se da sam o velikom “s” mnogo razmišljanja u tom periodu, više o dečacima, posebno Hari Poteru i tome kako bih mogla malo da zategnem stomak. Ipak u mojoj sobi mogli ste da pronađete sve, od crteža iz vrtića, rasparenog nakita, sveske sa dijagnozama iz perioda kada mi je lutka bila pacijent, do ljubavnih pisama koje su mi neki hrabri dečaci ostavljali ispod klupe ili onih koje sam ja pisala, a nikada nisam skupila hrabrosti da uručim. Uživala sam u tome da se zatočim u svoj sobičak, da pustim radio, priljubim leđa uz vreo radijator i da čeprkam po svim tim stvarima do beskraja. Onda imam utisak da sam se jedno jutro probudila i odlučila da nisam više klinka pa sam pobacala sve što mi je nekad značilo i od tada se više emotivno ne vezujem za papiriće ili olovku koju sam koristila ono kad sam nešto važno doživela.
Ono što i dalje ne volim da bacam je hrana. Prvo zato što je greota, a drugo zato što je i dalje greota. Ipak, ispoštovati hranu zahteva dosta truda, planiranja i upućenosti. Ono što sam ja do sada otkrila je da su najbolji recepti u tu svrhu oni koji su preukusni, a ne zahtevaju previše vremena. U ime Svetskog dana hrane predstavljam vam jesenji tart sa sirom i povrćem koji će svojim izgledom okrenuti par glava, a svojim ukusom oduševiti sve koji ga probaju. Lepota ovog tarta je u jednostavnosti pripreme i uzvišenom ukusu koji najviše duguje kozjem siru koji možete uvek pronaći u Lidlu. Ne ljuštimo povrće tako da jedini otpadak je spoljašnja ljuska od luka koju možete sačuvati za supu ukoliko želite još više ukusa. Tart će biti ukusan topao isto kao i hladan pa sve što se ne pojede odmah biće idealna užina, doručak ili večera, a uz porciju svežeg zeleniša činiće savršeno glavno jelo.