Prvi moj susret sa španskom kuhinjom bio je 2006. godine u samoj Španiji. Dve Sofije i ja probale smo sve što je bilo na repertoaru, od paniranih lignji i ružičastih škampa do svežeg grožđa čijeg naziva na španskom nismo uspele da se setimo. Sećam se tih lignji, hrskavih, a istovremeno mekih kao puter, začinjenih samo limunovim sokom. Za mene je to i dalje jedno od najsavršenijih obroka. Jedna Sofija je svoj odnos sa tom kulturom proširila na studijama pa je nekoliko leta provela među Špancima i po povratku prenosila nam sve svoje utiske. Pored mlađanih Španaca najveći utisak na nju su ostavili tapasi. Sećam se koliko se mučila da objasni šta je to, svesna da neko ko nije doživeo tapas, ne može da poima njihovu veličanstvenost. Ja sam je uvek slušala sa punom pažnjom i silno želela da saznam o čemu govori.
Godine 2012. provela sam radno leto u Americi, na kraju kojeg sam sebe častila posetom dobrog prijatelja u Njujorku. Nemojte zamišljati ništa glamurozno sa moje strane. Čitavo leto sam čistila sobe i jastoge, a u Njujork sam stigla autobusom u svojim gumenim crvenim čizmama, od one tvrde gume koja je namenjena za blato do kolena i koje i dan danas sa radošću šetam po bašti. Međutim moj prijatelj Srđan koji nije bio tu na dan mog dolaska, a koji je uvek imao osećaj za glamur, priredio mi je uzbudljivu dobrodošlicu u kojoj mi je uz pomoć pisama, pokazao svoja omiljena mesta u gradu i na svakim od tih mesta me nahranio. Za kraj tog dana, u pismu je bila adresa tapas bara u kom me je ugostila njegova predivna prijateljica i poslužila mi čašu vina i jelo po kome je to mesto u dobilo ime Gambas Pil Pil. Ponovo krajnje jednostavno jelo koje se sprema za veoma kratko vreme i oslanja se samo na kvalitet i svežinu osnovnih sastojaka koje čine maslinovo ulje, kozice, beli luk, čili, limun i peršun.
Nakon toga istraživala sam tapas i shvatila da to može biti bilo šta dok god je hrana koja se lepo slaže sa pićem u kojem uživate, dok god koristite kvalitetne sastojke koji su sami po sebi ukusni i dok god na stolu postoji izbor jela koje možete da jedete prstićima, uz pomoć čačkalice ili parčeta hrskavog hleba. Pošto je u Lidlu nedelja Španije i dostupni su fantastični sastojci, od svežih kozica, preko spremnih paniranih lignjji, maslina punjenih inćunima, dimljene šunkice i impresivne selekcije vina, nisam mogla da odolim pa sam pripremila moju verziju tapas gozbe i omiljenih zalogaja. Najiskrenije vam kažem, dok smo jeli mogla sam da osetim ta daleka mesta i osećaj koji te prati dok otkrivaš nove i uzbudljive destinacije. Nadam se da će recepti koje danas delim i vama omogućiti da otputujete na neka egzotična mesta.