Njene torte, često sa orasima, krile su u sebi i po koju ljusku od tih istih oraha. Kada bi joj uputili neki komentar na temu ljuske, baka Milena je uvek imala spreman odgovor „Pa kako drugačije da znate sa sigurnošću da unutra ima oraja? “. Posle takvog odgovora, ostaje ti samo da nastaviš da uživaš u torti i povremeno da pljucneš koju ljuskicu koja završi uredno na obodu tanjira. Nas unuke je to silno zabavljalo. Ona me je takođe naučila da domaćica nikada ne treba da kudi svoju hranu. Ukoliko si nečim nezadovoljna, nemoj ni iznositi, ali sve što izneseš to hvali i budi ponosna. Iskreno značaj tog saveta mi nije postao sasvim jasan dok nisam počela da iznosim svoju hranu na sto, jer nema lepšeg osećaja nego kada se lica ljudi ozare dok jedu tvoju hranu, pa makar i pljuckali. Glavna muka sa bakinim specijalitetima je oduvek ta što joj neki recepti naprosto dojade i vremenom padnu u zaborav pa tako neke torte nikada nećemo nanovo jesti. Moj baća i dalje žali za jednom sa banama, koja je sada samo lepo sećanje.
Torta sa kupinama, čokoladnim filom, orasima i belancima je torta do koje nikada nije odustajala. Kada sam videla raskošne kupine u Lidlu, nisam mogla da odolim ideji da je došlo vreme da ovekovečim njen recept za tortu koju ću po njoj i nasloviti, jer kako drugačije. Svaki element ove poslastice je podjednako važan. I sunđerast patišpanj natopljen vrelim pekmezom i svilenkasta krema od tone čokolade i božanstvene kupine, a posebno onaj šam odozgo koji tortu čini raskošnom i dekadentnom. Bakin recept za šam je nepogrešiv i zato ne budite u iskušenju da ga zamenite šlagom, a još važnije ne zaboravite u koru da ubacite i koju ljusku od oraja da ne bude posle da ih nije ni bilo.