Gjozice, kako volim da im tepam, su jelo u koje sam se zaljubila na prvi pogled. Prvi put sam ih ugledala na stranicama jednog magazina i momentalno ih poželela. Dopalo mi se kako su buckaste, kako svetlucaju i to što tačno staju u usta iz dva puta ili čak jednog ako si faca pa možeš toliko da zineš.
Pronašla sam recept ubrzo posle toga i tako su gjozice ušle u naš život. To je bilo pre čak šest godina i dan danas im se svi obraduju. Sve što vredi zahteva vreme, strpljenje i malo veštine, pa tako ni gjoze ne mogu baš očas posla da osvanu na stolu. Međutim kako smo se svi u ovoj novonastaloj situaciji našli sa nešto malo više slobodnog vremena mislim da je savršen trenutak da pripremimo ovaj obrok. Potrebno je prvo umesiti testo za tanušne kore u koje ćemo umotavati nadev. Testo se mesi od vode i brašna što je lepota naročito danas kad svi imamo višak brašna u kući.
Nadev je kombinacija svežeg i sočnog mesa koje sam pronašla u Lidlu, zajedno sa mladim kupusom koji miriše svežinu i nekoliko osnovih sastojaka svake gjoze, a to su soja soso, đumbir, beli luk i mladi luk. Onda se ovi paketići smeste na toplo ulje samo toliko da dobiju hrskavu, zlatnu koricu sa donje strane i zatim se zaliju vodom i poklope da bi se skuvali na pari. Rezultat je meka knedlica hrskava sa jedne strane, pomalo karamelizovana sa najaromatičnijim nadevom koji viri iznutra. Da bi ukusi bili kompletni, gjoze se umaču u sos u kom preovladava blaga kiselost pirinčanog sirćeta i vedra ljutina ćilija.
Recept vas čeka na dnu stranice.